Instalează Steam
conectare
|
limbă
简体中文 (chineză simplificată)
繁體中文 (chineză tradițională)
日本語 (japoneză)
한국어 (coreeană)
ไทย (thailandeză)
български (bulgară)
Čeština (cehă)
Dansk (daneză)
Deutsch (germană)
English (engleză)
Español - España (spaniolă - Spania)
Español - Latinoamérica (spaniolă - America Latină)
Ελληνικά (greacă)
Français (franceză)
Italiano (italiană)
Bahasa Indonesia (indoneziană)
Magyar (maghiară)
Nederlands (neerlandeză)
Norsk (norvegiană)
Polski (poloneză)
Português (portugheză - Portugalia)
Português - Brasil (portugheză - Brazilia)
Русский (rusă)
Suomi (finlandeză)
Svenska (suedeză)
Türkçe (turcă)
Tiếng Việt (vietnameză)
Українська (ucraineană)
Raportează o problemă de traducere
U tom trenutku je zagrizla koliko je mogla, otkinula vrh i ispljunula ga! Ja sam krvav izleteo iz sobe, rekao ocu šta se desilo i izleteo na ulicu. Uleteo sam u taksi i rekao da vozi u bolnicu. Vozač je mislio da sam ranjen.
U bolnici sam upoznao jednog dečka koji je umirao od raka i poželeo mu da ozdravi. Kada sam bio na operacionom stolu, moj otac je stigao sa mojim glavićem kojeg je pronašao na podu sobe.
Međutim, on se već potpuno isušio i smanjio, i nije ga bilo moguće prišiti. U tom trenutku, čujem da je onaj dečko umro i pitam njegovu porodicu da mi doniraju njegov glavić koji su mi na kraju prišili.
Kad me danas pitaju da li funkcioniše kako treba, ja im kažem: Ne samo da je funkcionalan, nego i poboljšan".