Zainstaluj Steam
zaloguj się
|
język
简体中文 (chiński uproszczony)
繁體中文 (chiński tradycyjny)
日本語 (japoński)
한국어 (koreański)
ไทย (tajski)
български (bułgarski)
Čeština (czeski)
Dansk (duński)
Deutsch (niemiecki)
English (angielski)
Español – España (hiszpański)
Español – Latinoamérica (hiszpański latynoamerykański)
Ελληνικά (grecki)
Français (francuski)
Italiano (włoski)
Bahasa Indonesia (indonezyjski)
Magyar (węgierski)
Nederlands (niderlandzki)
Norsk (norweski)
Português (portugalski – Portugalia)
Português – Brasil (portugalski brazylijski)
Română (rumuński)
Русский (rosyjski)
Suomi (fiński)
Svenska (szwedzki)
Türkçe (turecki)
Tiếng Việt (wietnamski)
Українська (ukraiński)
Zgłoś problem z tłumaczeniem
U tom trenutku je zagrizla koliko je mogla, otkinula vrh i ispljunula ga! Ja sam krvav izleteo iz sobe, rekao ocu šta se desilo i izleteo na ulicu. Uleteo sam u taksi i rekao da vozi u bolnicu. Vozač je mislio da sam ranjen.
U bolnici sam upoznao jednog dečka koji je umirao od raka i poželeo mu da ozdravi. Kada sam bio na operacionom stolu, moj otac je stigao sa mojim glavićem kojeg je pronašao na podu sobe.
Međutim, on se već potpuno isušio i smanjio, i nije ga bilo moguće prišiti. U tom trenutku, čujem da je onaj dečko umro i pitam njegovu porodicu da mi doniraju njegov glavić koji su mi na kraju prišili.
Kad me danas pitaju da li funkcioniše kako treba, ja im kažem: Ne samo da je funkcionalan, nego i poboljšan".