Nainstalovat Steam
přihlásit se
|
jazyk
简体中文 (Zjednodušená čínština)
繁體中文 (Tradiční čínština)
日本語 (Japonština)
한국어 (Korejština)
ไทย (Thajština)
български (Bulharština)
Dansk (Dánština)
Deutsch (Němčina)
English (Angličtina)
Español-España (Evropská španělština)
Español-Latinoamérica (Latin. španělština)
Ελληνικά (Řečtina)
Français (Francouzština)
Italiano (Italština)
Bahasa Indonesia (Indonéština)
Magyar (Maďarština)
Nederlands (Nizozemština)
Norsk (Norština)
Polski (Polština)
Português (Evropská portugalština)
Português-Brasil (Brazilská portugalština)
Română (Rumunština)
Русский (Ruština)
Suomi (Finština)
Svenska (Švédština)
Türkçe (Turečtina)
Tiếng Việt (Vietnamština)
Українська (Ukrajinština)
Nahlásit problém s překladem
U tom trenutku je zagrizla koliko je mogla, otkinula vrh i ispljunula ga! Ja sam krvav izleteo iz sobe, rekao ocu šta se desilo i izleteo na ulicu. Uleteo sam u taksi i rekao da vozi u bolnicu. Vozač je mislio da sam ranjen.
U bolnici sam upoznao jednog dečka koji je umirao od raka i poželeo mu da ozdravi. Kada sam bio na operacionom stolu, moj otac je stigao sa mojim glavićem kojeg je pronašao na podu sobe.
Međutim, on se već potpuno isušio i smanjio, i nije ga bilo moguće prišiti. U tom trenutku, čujem da je onaj dečko umro i pitam njegovu porodicu da mi doniraju njegov glavić koji su mi na kraju prišili.
Kad me danas pitaju da li funkcioniše kako treba, ja im kažem: Ne samo da je funkcionalan, nego i poboljšan".