Asenna Steam
kirjaudu sisään
|
kieli
简体中文 (yksinkertaistettu kiina)
繁體中文 (perinteinen kiina)
日本語 (japani)
한국어 (korea)
ไทย (thai)
български (bulgaria)
Čeština (tšekki)
Dansk (tanska)
Deutsch (saksa)
English (englanti)
Español – España (espanja – Espanja)
Español – Latinoamérica (espanja – Lat. Am.)
Ελληνικά (kreikka)
Français (ranska)
Italiano (italia)
Bahasa Indonesia (indonesia)
Magyar (unkari)
Nederlands (hollanti)
Norsk (norja)
Polski (puola)
Português (portugali – Portugali)
Português – Brasil (portugali – Brasilia)
Română (romania)
Русский (venäjä)
Svenska (ruotsi)
Türkçe (turkki)
Tiếng Việt (vietnam)
Українська (ukraina)
Ilmoita käännösongelmasta
U tom trenutku je zagrizla koliko je mogla, otkinula vrh i ispljunula ga! Ja sam krvav izleteo iz sobe, rekao ocu šta se desilo i izleteo na ulicu. Uleteo sam u taksi i rekao da vozi u bolnicu. Vozač je mislio da sam ranjen.
U bolnici sam upoznao jednog dečka koji je umirao od raka i poželeo mu da ozdravi. Kada sam bio na operacionom stolu, moj otac je stigao sa mojim glavićem kojeg je pronašao na podu sobe.
Međutim, on se već potpuno isušio i smanjio, i nije ga bilo moguće prišiti. U tom trenutku, čujem da je onaj dečko umro i pitam njegovu porodicu da mi doniraju njegov glavić koji su mi na kraju prišili.
Kad me danas pitaju da li funkcioniše kako treba, ja im kažem: Ne samo da je funkcionalan, nego i poboljšan".