Možda i gore od toga. Nemam uopće ideju što ja zapravo mogu raditi? IT - nemam pojma matematiku, ne znam lijepiti pločice, ne idem planinariti...što je ona žena rekla - "nisam ni za pekare, ni Fortune ni za k..." Jebena je to spoznaja kad si od sebe očekivao više, a zapravo nisi sposoban za to. Nije lijepo biti glup, ma što god ona pjesma rekla. A tek samopouzdanje…nikad nije bilo niže i lošije. Baš se osjećam jadno. I glupo.

Nije ovo prvi put da sam zajebao nešto banalno. Nemam tremu na razgovoru, ♥♥♥♥ sam jednostavno glup, a sa svakim neuspjehom sve sam nesigurniji u sebe. Što je najgore, nekako sam siguran da bih ja taj posao obavljao dobro jer sam vrijedan i odgovoran, a još da sam inteligentan, pa gdje bi mi bio kraj?! Moram Vam reći da nije lagano spoznati da si glup i nadasve prosječan.

nisam dobio jer sam zajebao ♥♥♥♥♥♥ Excel tablicu. Nekakvu osnovnu. Istinabog, zadnji put Excel sam koristio za računanje bilo čega još tamo 2005. godine. Ali, čovjek koji završi faks, morao bi znati osnove, zar ne? Posao je bio iz snova. Agencija u vlasništvu grada Broda traži "Višeg komercijalistu."

Radio sam nekoliko poslova u životu. Uglavnom prodaja na plan. Najviše što sam uspio je napredovati do voditelja prodaje gdje sam imao super rezultate, a sve poslije toga su šalterski poslovi kod tele operatera i ganjanje plana iz mjeseca u mjesec. Za svaki bolji posao koji sam aplicirao, ili nisam uopće pozvan ili ih nisam dobio. Evo, zadnji posao na koji sam zapravo pozvan na razgovor,

Sjećam se na faksu kojeg sam završio, da je jednom prilikom dekan izjavio "da su najopasniji glupi ljudi koji ne znaju da su glupi." Ja baš mislim da je njima dobro. Meni je puno gore - glup sam i svjestan sam da sam glup. I nije mi lagano. Je, završio sam faks. Ne u Orašju. Nisam kupio diplomu, ali džabe i nje.

Все гуляй шкила тупая , скоро приду